Stanice mozga vrlo su osjetljive na hipoksiju, pa svaki prekid cirkulacije (odnosno opskrbe kisikom) dulji od 3 do 5 minuta dovodi do nepovratnog oštećenja mozga. Stoga je vrlo bitno na vrijeme prepoznati kardiorespiratorni zastoj i primijeniti mjere oživljavanja, jer je brzina pružanja odgovarajuće pomoći za preživljavanje i oporavak bolesnika najznačajniji faktor i ključ uspjeha kardiopulmonalne reanimacije.

Europsko vijeće za reanimatologiju načinilo je tzv. lanac preživljavanja koji se sastoji od četiri međusobno povezana prstena, koji obuhvaćaju postupke koji doprinose preživljavanju bolesnika sa zastojem rada srca i disanja:

• prva karika u lancu je rano prepoznavanje aresta, pozivanje pomoći, ali i sprječavanje prijetećeg srčanog aresta,
• druga karika obuhvaća ranu primjenu mjera KPR-a: (masažu srca i umjetno disanje), kako bi dobili na vremenu do dolaska stručne ekipe,
• treća karika u lancu, koja se nadovezuje na prethodnu, je rana defibrilacija koja omogućuje ponovno pokretanje rada srca,
• četvrta karika u lancu obuhvaća postreanimacijsko zbrinjavanje, kojim nastojimo vratiti kvalitetu životu bolesnika koji je doživio kardiorespiratorni zastoj.