Prestanak disanja i srčanog rada ne mora značiti definitivnu smrt. Takve osobe možemo u nekim slučajevima povratiti u život postupkom oživljavanja.
Oživljavanje ili reanimacija podrazumijeva masažu srca i umjetno disanje, te upotrebu automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) po uputama koje daje uređaj, a za opremljene medicinske ekipe još i primjenu lijekova i električne struje.
Prestankom disanja i/ili srčanog rada organizam ostaje bez kisika, što dovodi do odumiranja stanica. Moždane stanice odumiru prve, već za nekoliko minuta. Samo unutar tog kratkog vremena ima smisla pokušati oživljavanje.
Klinička smrt: sanje neposredno nakon prestanka disanja i srčanog rada, a prije odumiranja stanica, kada je još moguće postupkom reanimacije oživjeti osobu.
Cerebralna (moždana) smrt: odumiranje moždanih stanica. Nastaje nekoliko minuta po prestanku disanja ili rada srca. Ovo je nepovratan proces.
Ako je klinički mrtva osoba u stanju pothlađenosti ili hipotermije (npr. utopljenik izvađen iz hladne vode), kemijske reakcije u tijelu se znatno usporavaju pa je i odumiranje stanica odgođeno. Time dobivamo više vremena za započinjanje uspješnog reanimacijskog postupka.
